Nisam pisala par dana.Nemam o cemu.Mogu pisati samo o njemu.Samo to.Prokleti juli.Prokleta noc kad sam te upoznala.Ma prokleto sve.Samo zelim da zaboravim.Ali ne mogu,jos si tu,negdje duboko,duboko gdje te niko nece naci.Ali jos te ima.Nadam se da si me zaboravio.Da si nasao srecu s nekom,ako ne sa mnom.Ali jos me negdje zaboli kada vidim tvoj zid,njene postove,srca,poljubce..negdje unutra jos boli.A mogli smo.Mogli smo biti sretni.Sve smo mogli mi.Znam,oboje smo usrali,mozda malo vise ja,jer imam strah od vezivanja i to mi se desilo sa svakim deckom,a mogla sam da i preko toga predjem,da si se malo vise potrudio.Da sam ti mogla vjerovati,mozda bi sve bilo frugacije.da nis takav zenskaros..mozda.Nisam ti mogla vjerovati zbog jednog razloga.
Curu s kojom si se zabavljao 4 mjeseca si prevario.Ne zelim da budem u kozi te cure,ne bih mogla podnijeti.Ma nek’ ti sretno s njom,mada nikada neece biti ja.
11.10.2011.
